Јуримо снове...

Јуримо снове...

петак, 27. април 2012.

Časovnik.



 Jedanaest sati noći.
U našoj kući mora da je već polumrak.
Još samo zračak života ostao je, poput laganog vetra koji duva.
Je li vam se ikada dogodilo da, bačeni iz koloseka, kažete: zbogom?
Je li vam se dogodilo da vam uzmu sve i da vam na dušu polože tešku, odurnu ruku i da vam uzmu radost i vedrinu slobodna duha?
Onog istog trena kad čovek nastane, u njegovoj duši se ureže sudbina. Ureže se duh čoveka koji se ne da promeniti. Niko. Niko ga ne može promeniti, do njega samog.
Gde su padale moje težnje? Koliko sam posrtala i grešila u ovom kratkom životu!
A sad je sve u meni mrtvo. Ne dopire do mene zvuk. Dodiri prolaze kroz mene. Nevidljiva sam. Sve je ostalo za velikom kapijom koja se zatvorila mukom za mnom.
Izgubila sam sve i nisam više čovek, vec misao koja je potonula do dna, a nada mnom su neprozirne mase, daljina i zaborav.
Na satu dvanaest sati je.

10 коментара:

  1. Zapravo, kada sam sve pročitala, ova je možda ostavila i najjači utisak na mene. Čista emocija i trenutak koji smo svi barem jednom proživeli. Jasno, direktno i bolno. Svaka čast!

    ОдговориИзбриши
  2. Анониман9. мај 2012. 14:07

    Jako dobro. Pokusavam da se setim na koga me podseca stil i stalno mi se javlja Dis, mada nisam sigurna da je to to. Izgleda da sam previse vremena provela uceci neke druge stvari pa mi knjizevnost polako pada u zaborav :/

    ОдговориИзбриши
  3. Анониман9. мај 2012. 14:09

    I da.. posto lutas sa stilovima, mislim da ti ovaj navise odgovara. Nije ona novinarski stil za buduceg filologa :))

    ОдговориИзбриши
  4. I meni ovako nesto najvise odgovara da pisem :)

    ОдговориИзбриши
  5. Znas da sam obozavala ovu pesmu od trenutka kad sam je prvi put procitala. Prava pesma otvara dusu pisca taman toliko da u nju zavirimo i nazremo nesagledivo prostranstvo koje je sacinjava, upravo kao ova pesma :)

    ОдговориИзбриши
  6. Oduvek je bilo potencijala u tebi,dobre su sve.
    Ove dve zadnje su malo slichne,imash pominjanje ochiju u obe(u jednoj zelene u drugoj kestenjaste). :p
    Ima mesta za napredak,mislim nisam kvalfikovan da sudim neshto specijalno,nisu bash poezija i proza moj fah,ali ono chisto objektivno...
    Ova ti je ipak i dalje magnum opus. ;)

    ОдговориИзбриши